BEOGRAD
Na debati o pomirenju i pravdi na prostoru bivše Jugoslavije iz ugla umjetničke i akademske zajednice, koja je danas održana u beogradskom Medija centru, poručeno je da je nivo zadovoljštine "sudskom pravdom" ispod očekivanja i da preživjelima trebaju saznanja o činjenicama kako bi doživjeli smiraj.
Osnivač Fonda za humanitarno pravo (FHP) koordinatorka procesa REKOM Nataša Kandić je navela da ključnu ulogu nakon ratova u procesu pomirenja mogu da daju umjetnici, pisci i članovi različitih akademskih zajednica.
Ona je rekla da treba odgovoriti ko su stvarni primarni akteri/promoteri pomirenja - institucije, civilno društvo, lokalne zajednice pogođene nasiljem, žrtve, mladi, akademska zajednica, umjetnici itd, i da je dobro pitanje šta je to što vodi približavanju naših viđenja o tome šta se dogodilo u prošlosti.
"Da li je možda bolje imati taj jedan politički i pojedinačni stav da je bolje ne kopati po prošlosti i da je na taj način lakše pomirenje prostorima ili da stalno treba podsticati debatu koja otvara prostor da je razgovor o tome šta se dogodilo u prošlosti, na koji način možemo da približimo ta naša politička i i jedinačna istorijska viđenja o onome šta se dogodilo i da dođemo do minimalnog konsenzusa", rekla je Kandićeva i dodala da se moraju utvrditi imena svih žrtava ratova, ne samo ratnih zločina.
Gost iz Sarajeva glumac i reditelj Dino Mustafić je rekao da se na prostorima bivše Jugoslavije historija i dalje koristi u jačanju nacionalnog identiteta i da je u cilju suočavanja s prošlošću potrebno da se moralno preispita uloga institucija i pojedinaca.
Mustafić je naglasio da, dok su oni kao članovi Koalicije REKOM u Srarajevu u javni prostor stidljivo uvodili riječ "pomirenje", u isto vrijeme su desničarske NVO u Foči organizirale podršku haškim optuženicima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
"Pisanje historije na ovim postorima karakterizira organizirana nevinost. Niko nije bio počinitelj i svi su žrtve onih drugih. Historija se i dalje koristi u propagiranju i jačanju nacionalnog identiteta. Kultura sjećanja je izuzetno važna za dimenziju budućnosti na ovom prostoru", rekao je Mustafić i objasnio da je suočiti se s prošlošću ujedno jedini način da moralno preispitamo ulogu institucija i pojedinca u nasilju i teroru devdesetih.
On je naglasio da je u BiH institucionalizovano poricanje i laži zbog toga što političari tako jačaju svoju moć i ulogu.
Mustafić je upitao gdje je tu uloga umjetnika i istakao da su umjetnici, baš kao i ideja REKOM-a, dužni da vode ideju borbe protiv ravnodušnosti.
"Umjetnici imaju vodeću, protagonističku ulogu povratka povjerenja, a samim tim i pomirenja. Jasno je da ne možemo zaboraviti šta se dogodilo ali je takođe jasno da moramo i oprostiti. Da bi se to dogodilo, svaka riječ mora biti ispisana, svaka suza izvagana i svaka žrtva upisana. Jedini način da to učinimo je da njegujemo kulturu saosjećanja i empatije kako buduće generacije nikada ne bi ponovile okrutnosti prema onima koji su drugačije nacionalnosti ili vjerske pripadnosti", poručio je sarajevski reditelj.
Prema riječima profesora Univerziteta u Londonu i predsjednika Upravnog Odbora Fonda za humanitarno pravo (FHP) Zorana Pajića, suština je da se ukaže na termin tranzicione pravde, jer javnost ne zna šta se krije iza značenja te riječi.
Ukazujući na "provaliju" između sudskih presuda na jednoj i očekivanja žrtava na drugoj strani, Pajić je rekao da pravda i satisfakcija može da otvori put ka pomirenju.
Pofesor Pajić je ocijenio da proces REKOM treba da prekine lanac "interegenercijske transmisije nasilja, mržnje, osvete i osjećaja krivice".
Na okruglom stolu učešće je uzeo i šef delegacije EU u Srbiji Vincent Degert ocijenivši da je za proces pomirenja potrebno da domaći sudovi donose presudu, kao i da se u ovom cilju uspostavi saradnja između Srbije i Hrvatske, a posebno između Srbije i Bosne i Hercegovine.
