SARAJEVO
Mladi u BiH na pitanje da li su zadovoljni trenutnom situacijom u vezi sa volontiranjem i radnim akcijama, najčešće odgovaraju negativno. Mladi u Sarajevu su pasivni, ali su spremni da se uključe u akcije iz njima odgovarajućih razloga. Međutim, od rata pa do danas nisu organizovali nijedan veći skup koji bi mogao rezultirati nekim promjenama.
Federacija Bosne i Hercegovine dobila je zakonsko rješenje koje omogućava da se volonterstvo u struci prizna kao radno iskustvo. Poslanik u Prestavničkom domu Parlamenta FBiH Saveza za bolju budućnost Mirza Ustamujić smatra da je teško imati relevantne podatke vezano za volontiranje mladih.
“Prije nije postojala nikakva evidencija volontera ili samo interne po nekim organizacijama, kao ni evidencija volonterskih organizacija. Novim zakonom ova oblast se reguliše i u budućnosti bi trebali imati mnogo uređenije stanje sa egzaktnim parametrima u oblasti volontiranja”, rekao je Ustamujić koji je i predsjednik Komisije za pitanja mladih.
Ovaj zakon je jedina nada da će se maldi u budućnosti više okrenuti volontiranju, radnim akcijama, odnosno, da će postati društveno aktiviniji.
U ne tako davnoj prošlosti, period bivše Jugoslavije karakterisale su omladinske radne akcije i društvena aktivnost mladih. Dovoljno je spomenuti gradnju pruge Brčko- Banovići gdje je učestvovalo više od 60.000 mladih, zatim gradnja pruge Šamac- Sarajevo gdje je preko 200.000 mladih dalo svoj doprinos.
U današnje vrijeme besparice, ekonomske nestabilnosti i kada je novac postao jedini cilj koji se želi dostići, postavlja se pitanje da li još uvijek ima onih koji teže da svoje slobodno vrijeme posvete dobrovoljnom radu u kojem je najveća nagrada duševno zadovoljstvo i sticanje znanja.
„U današnjim vremenima rad bez novčane naknade je ipak manji izbor za većinu mladih koji imaju previše troškova, ali uvijek se može naći vremena za barem jednu volontersku akciju kako bismo pokazali našu dobru volju, što i sama nastojim činiti s vremena na vrijeme“, kaže studnetica Pravnog fakulteta.
Anketa na uzorku više od 50 studenata, koju su proveli novinari agencije Anadolija na fakultetima u Sarajevu, pokazala je da više od pedeset posto mladih želi da volontira ili učestvuje u radnim akcijama, ali se žale da nemaju priliku da iskažu svoj društveni angažman, dok njih četrdeset posto nikada nije volontiralo niti to žele.
Neki bi pristali u zavisnosti od obaveza, a neki samo ako je u vezi sa njihovom budućom profesijom, kao što je kazao student Mašinskog fakulteta: „Pristao bih da volontiram, ali samo posao koji mene zanima i koji je vezan za moju struku. Volontirao bih da steknem radno iskustvo.“
Većina dijeli mišljenje da se takve prilike rijetko nude u BiH.
“Još niti jednom nije došla neka organizacija na fakultet da nam ponudi tu vrstu posla, tj. volontiranje. Ne znam ni gdje bih mogla volontirati, iako to želim. Trebali bi objaviti oglas u nekim medijima, kako štampanim tako elektronskim, kako bismo znali da traže volontere i da li ih uopće traže”, kazala je studentica Ekonomskog fakulteta Enisa Haznadar.
Prema izvorima jednog od studentskih servisa koji se bave pitanjem privremenog zapošljavanja i angažovanja mladih studenti rijetko biraju poslove.
„ Studenti rijetko biraju poslove jer skoro uvijek poslodavac nama šalje upit za angažovanje studenata na određenim poslovima. Najčešći poslovi su hostese za promocije, lijepljenje markica na proizvode, anketiranje potrošača i sl. Svaki put kada se traže studenti, od upitanih deset studenata šest će prihvatiti posao, a oni drugi odbijaju najčešće zbog obaveza na fakultetu“, kažu u servisu.
Profesor sa Fakulteta političkih nauka Dino Abazović smatra da bosanskohercegovačka društvena ambijentalnost ne ide u prilog mladima i da preovladavajući vrijedonosni sistem nerijetko protežira nevrijednost kao vrijednost.
Profesorica engleskog jezika Edina Dmitrović se rado prisjeća perioda kada je studirala (rane osamdeste godine) te perioda radnih akcija koje su tada bile aktuelne.
''Studenti su bili aktivniji nego danas i hrabrije su iznosili svoje stavove. Radne akcije i volontiranje su bili pitanja prestiža i skoro da se podrazumijevalo da studenti, pa čak i srednjoškolci to trebaju da rade“, kaže Dmitrović.
Ona je izdržavala sebe i svoju porodicu te stekla dragocjeno radno iskustvo radeći poslove koje je u tom periodu nudio Studentski servis (poslovi kao sto su čišćenje novosagrađenih objekata u gradskim naseljima, do pomoćnih poslova u tada brojnim firmama kao što su Energoinvest, Unis...). Takođe smatra da je jako bitno da se mladi informišu, organizuju te da ne trebaju čekati da im neko drugi rješava probleme.
U BiH su i dalje za vrijeme radnog vremena kafići puni mladih ljudi (78% mladih svoje slobodno vrijeme provodi u ispijanju kafa, a 66% mladih se zabavlja uz internet i računar). Učešće u radnim akcijama i volontiranje bi trebalo prevazilaziti koristi zarade. Projekat volontiraj-kreditiraj vješto ispunjava cilj promovisanja vrijednosti zajedničkog rada i volonterizma.
U anketi se veliki broj studenata izjasnio kako je svoje volontiranje ostvario upravo kroz ovaj projekat koji se organizuje u školama u svrhu jačanja kapaciteta mladih i njihovo dovođenje u vezu sa profesionalcima u određenom poslu. Neki i dalje razumiju koristi volontiranja i radnih akcija, a tome svjedoči veliki odziv na akciju koja je 2010. organizovana povodom pomoći u ekshumaciji nestalih na područiju Višegrada, tačnije jezera Perućac, u kojoj je učestvovalo više hiljada mladih iz BiH.
