Sjećanje na 2. maj 1992: Dan kada je odbranjeno Sarajevo
Presudna bitka za Sarajevo, ali i za Bosnu i Hercegovinu, odigrala se u blizini zgrade Presjedništva BiH, 2. maja 1992. godine
Sprečavanjem da jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), 2. maja 1992. godine, zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je država Bosna i Hercegovina. Stoga je 2. maj 1992, jedan od ključnih datuma u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.
Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je opsada naočigled cijelog svijeta trajala više od 1.400 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani… No, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora.
Sasvim sigurno da je 2. maj bio prva i najjača bitka za državu Bosnu i Hercegovinu.
Dževad Topić Topa, komandant Vojne policije regije Sarajevo, u ranijem intervjuu za Anadolu Agency (AA), rekao je kako je samoinicijativnim djelovanjem manjih grupa patriota na onemogućavanju niških specijalaca da ovladaju centrom grada 2. maja, spriječen pad Sarajeva, a vjerovatno i Bosne i Hercegovine.
Sve je, kazao je Topić, počelo 2. maja između 11 i 12 sati. Nisu ni bili svjesni šta će se sve odvijati tog dana, koje će sve situacije, detalji biti presudni.
"Krenula je pucnjava. Tada pada granata na rub nekadašnje robne kuće Zema kod Centralne banke BiH. Slučajno smo se svi sklonili. Civilima sam rekao da bježe. Jer, već je to krenulo. Policija je stavljala protivtenkovske mine na Titovu. U tom momentu se pali Pošta na Obali. Mislim da se to iznutra uradilo, da su je zapalili. Specijalci su pobjegli, s civilima se izmiješali u podrumima. To naše djelovanje je imalo efekta. Do navečer je trajala pucnjava sa svih strana. U dva-tri navečer, to je već bio 3. maj, Goran i Dudo otišli su da skinu šarac s transportera koji je bio parkiran pred Narodnim pozorištem. Nismo ni znali da su specijalci pobjegli u UPI-jev neboder, tačnije u diskoteku Teatar u podrumu. Bili su unutra. Kada su njih dvojica došli da skidaju mitraljez, iz podruma su djelovali specijalci i ranili Gorana", naveo je Topić u ranijem razgovoru.
Istog dana pripadnici bivše JNA na sarajevskom aerodromu zarobili su tadašnjeg predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića i njegovu delegaciju, koji su se vraćali sa pregovora iz Lisabona. Potom su odvezeni u Lukavicu. Ovaj događaj bio je uvod u ono što će se dešavati narednog dana, 3. maja, kad je JNA počela s izvlačenjem jedinica iz kasarne u starom dijelu grada, na Bistriku, a nakon mukotrpnih pregovora dogovorena je razmjena Izetbegovića.
Tog 2. maja 1992. svijet su obišli dramatični TV snimci u kojima predsjednik Izetbegović u javljanju u program obznanjuje da je otet i da mu ne dozvoljavaju da dođe u zgradu Predsjedništva BiH.
Svijet su obišle i fotografije i snimci zapaljenih tramvaja na Skenderiji, u centru Sarajeva, kao i eksplozije granate na uglu ulica Dalmatinska i Titova, preko puta zgrade Centralne banke BiH.
Zapaljena je i Glavna pošta u Sarajevu, te se van funkcije našlo 45.600 telefonskih priključaka. Značajan broj građana u općinama Stari Grad i Centar ostao je bez kontakta sa svojim najmilijim u drugim dijelovima grada, ali i bez telefonske veze s ostatkom svijeta.
Jedinice tadašnje Teritorijalne odbrane i MUP-a RBiH uz pomoć brojnih patriota uspjele su odbiti napad i spriječiti zauzimanje Predsjedništva BiH.
No, Sarajevo je ostalo u opsadi koja će trajati više od 1.400 dana. Neprijatelj, koji se sve vrijeme nalazio na okolnim brdima konstantno držeći stanovništvo pod snajperskom vatrom te granatirajući i civile i objekte, do kraja rata više nije uspio prodrijeti u grad.
