Turska je od augusta postala najveći evropski i sedmi najveći proizvođač čelika u svijetu, proizvevši prošle godine 36,9 miliona tona, prema riječima predstavnika sektora.
Veysel Yayan, generalni sekretar Udruženja proizvođača čelika u Turskoj (TCUD), izjavio je za Anadolu da čelik ostaje vitalna sirovina za globalnu ekonomiju zbog svoje široke upotrebe u građevinarstvu, automobilskoj industriji, energetici i mašinstvu. Rekao je da ga njegova izdržljivost, mogućnost recikliranja i širok spektar primjene čine nezamjenjivim za industrijski rast.
Proizvodnja čelika nije samo mjera industrijalizacije, već i odraz ekonomske moći zemlje, ističući njenu ulogu u projektima obnovljive energije i infrastrukture.
Prema Svjetskom udruženju za čelik, Kina je prošle godine predvodila globalnu proizvodnju sirovog čelika s milijardu tona, a slijede Indija s 149 miliona tona, Japan s 84 miliona tona i SAD sa 79,5 miliona tona. Rusija je proizvela 71 milion tona, Južna Koreja 63,6 miliona, Turska 39,6 miliona, Njemačka 37,2 miliona, Brazil 33,8 miliona i Iran 31,4 miliona tona.
Što se tiče Turske, turski sektor čelika izvozi u širok spektar zemalja širom svijeta, a Yayan je izjavio da sektor ima poseban položaj u globalnom lancu snabdijevanja, koji obuhvata preko 180 zemalja.
"Turska je prošle godine bila osmi najveći proizvođač čelika na svijetu i sedmi najveći u Evropi, ali je u prvih osam mjeseci 2025. godine postala sedmi najveći proizvođač čelika u svijetu i najveći u Evropi. Naša fleksibilna i otporna proizvodnja, struktura, kvalitet i rana isporuka izdvajaju nas od sektora čelika drugih zemalja. Naš sektor može nastaviti proizvodnju bez prekida tokom ekonomskih fluktuacija i globalnih kriza, poput pandemije COVID-19", rekao je.
- Promjene u trgovini -
Yayan je primijetio da fluktuacije u Kini, koja čini 53 posto globalne ponude sirovog čelika, imaju široke posljedice na druga tržišta. Protekcionističke mjere, posebno one uvedene pod administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa, također su preoblikovale trgovinske tokove.
"Nakon što je SAD uveo carinu od 50 posto na čelik, pokušaj EU da smanji kvote za čelične proizvode za 57 posto, te planovi zemalja poput Meksika i Kanade da preduzmu slične mjere pokazali su da će veliki dio globalnog tržišta čelika biti zatvoren za vanjsku opskrbu, što dovodi do toga da će se veliki proizvođači poput Kine, drugih zemalja u azijsko-pacifičkoj regiji i Rusije okrenuti turskom tržištu, jer ne mogu izvoziti na ta druga tržišta s preprekama", rekao je.
Upozorio je da bi takva ograničenja mogla smanjiti prodaju Turske u Evropi, njenoj najvećoj izvoznoj destinaciji, što bi utjecalo na korištenje kapaciteta i profitabilnost. Dugoročno gledano, ove mjere bi mogle oslabiti investicijski apetit sektora i odgoditi planove za daljnje proširenje kapaciteta.
- Otpornost industrije i zelena transformacija -
"Međutim, uprkos svemu, turski sektor čelika nastoji održati svoju konkurentnost i razviti nove strategije za povećanje tržišne raznolikosti traženjem alternativnih tržišta, fokusirajući se na proizvodnju s visokom dodanom vrijednošću i investicije u zelenu transformaciju kako bi dodatno učvrstio svoju poziciju na globalnom tržištu", rekao je.
Rekao je da snažna industrija čelika podupire ekonomski rast i nacionalnu sigurnost, dok ovisnost o stranim proizvođačima povećava rizike opskrbe u ključnim sektorima i čini procese donošenja odluka u zemlji podložnima vanjskim faktorima.
Spomenuo je da je turski sektor čelika posljednjih godina uložio mnogo u zelenu transformaciju kako bi povećao proizvodne kapacitete kako bi zadovoljio domaću potražnju i iskoristio izvozni potencijal.
"Ulaganja u proizvodnju čelika specijalne klase koji se koristi u automobilskom, odbrambenom, energetskom i brodograđevnom sektoru dobivaju na zamahu, a ta ulaganja povećavaju obim proizvodnje zemlje, raznolikost proizvoda i globalnu konkurentnost", rekao je.
Napomenuo je da turska industrija čelika svojim kapacitetom može zadovoljiti potrebe domaće potrošnje, ali iskorištenost navedenih kapaciteta ostaje relativno niska na 63 posto.
Pozvao je na politike smanjenja ovisnosti o uvozu, podrške domaćoj proizvodnji, smanjenja troškova energije i proširenja finansiranja investicija u zaštitu okoliša kako bi se potaknuli napori domaćeg sektora čelika.
