Samit NATO-a u Ankari završen je bez raskola, ali prividno jedinstvo saveza nije riješilo dublju neizvjesnost koja oblikuje njegovu budućnost, može li transatlantska veza izdržati promjene prioriteta Washingtona i sve veće sumnje u američku posvećenost sigurnosti Evrope.
Uprkos višemjesečnim tenzijama, uključujući ponovljene kritike američkog predsjednika Donalda Trumpa na račun evropskih saveznika i njegovo preispitivanje da li članice NATO-a dovoljno doprinose kolektivnoj odbrani, lideri su tokom dvodnevnog sastanka u turskoj prijestolnici izbjegli otvoreni sukob.
Samit je donio pažljivo izbalansiran rezultat, evropski saveznici obavezali su se na povećanje izdvajanja za odbranu, NATO je ponovo potvrdio podršku Ukrajini, a članice su se složile da ojačaju vojno-industrijsku saradnju.
Ipak, analitičari upozoravaju da se iza diplomatskog uspjeha krije temeljna rasprava o budućoj ravnoteži moći unutar saveza.
“Samit u Ankari potvrdio je težak period kroz koji prolazi Atlantski savez. Vjerovatno su transatlantski odnosi sada na najnižoj tački“, rekao je za Anadolu Gianluca Pastori, viši saradnik za istraživanja pri Italijskom institutu za međunarodne političke studije.
Pastori je rekao da Trumpove kritike evropskih saveznika slijede poznati obrazac, dok je ponovno otvaranje pitanja Grenlanda na političkoj sceni obnovilo tenzije za koje se činilo da su bile ublažene.
“Kratko završno saopćenje nije bez pozitivnih znakova, posebno u pogledu ponovo potvrđenog jedinstva saveza suočenog s međunarodnim prijetnjama“, rekao je.
Prema Pastoriiju, središte deklaracije bilo je pitanje izdvajanja za odbranu i sve veće odgovornosti Evrope za vlastitu sigurnost.
“To je dodatni dokaz da prioriteti Bijele kuće i dalje određuju osnovni okvir u kojem NATO djeluje i da se taj okvir sve jasnije pomjera od logike podjele tereta prema logici prebacivanja tereta“, rekao je.
Promjena Trumpove retorike, ali hoće li biti trajna?
Izostanak direktnog sukoba između Trumpa i evropskih lidera široko je ocijenjen kao najneposredniji uspjeh samita.
Riccardo Alcaro, koordinator istraživanja pri Institutu za međunarodne poslove, rekao je da je sastanak uspio u mjeri u kojoj su okolnosti to dopuštale.
Kazao je da su evropski lideri u Ankaru stigli zabrinuti zbog mogućnosti da Trump ponovi ranije napade na NATO, predstavi evropske saveznike kao nepouzdane partnere ili dovede u pitanje vjerodostojnost saveza.
“Ništa od toga se nije dogodilo“, rekao je Alcaro za Anadolu.
“Zapravo, Trump je iznio i neke pozitivne riječi o NATO-u, atmosferi na samitu, a činilo se i da je promijenio pristup, barem u retorici, kada je riječ o Ukrajini“, dodao je.
Prema Alcaru, ključno dostignuće bilo je to što nije došlo do raskola niti sukoba između Trumpa i evropskih zemalja.
Međutim, upozorio je da se blaža retorika ne treba tumačiti kao temeljna strateška promjena.
“Došlo je do promjene retorike, ali to nije u potpunosti izvan Trumpovog karaktera“, rekao je.
“Da li će se ta promjena retorike zaista pretvoriti u promjenu političkih stavova, još uvijek sam skeptičan. Zato sačekajmo, kako Trump voli reći, vidjet ćemo šta će se dogoditi“, dodao je Alcaro.
Prema njegovim riječima, evropski lideri razvili su strategiju upravljanja odnosima s Trumpom, izbjegavanje direktnog sukoba, naglašavanje povećanja izdvajanja za odbranu i pokazivanje da Evropa preuzima veću odgovornost.
Marion Messmer, direktorica Programa međunarodne sigurnosti u institutu Chatham House, također je upozorila da bi javna neslaganja među saveznicima mogla oslabiti odvraćanje NATO-a.
“Pokazivanje podjela unutar NATO-a predstavlja značajnu zabrinutost jer postoji rizik da Rusija iz toga izvuče pogrešne zaključke. To čini NATO slabim i narušava njegovu vjerodostojnost“, rekla je za Anadolu.
Strukturni izazovi Evrope
Centralni rezultat samita u Ankari bilo je nastavak obaveza NATO-a o izdvajanjima za odbranu, prethodno dogovorenih u Hagu.
Savez se obavezao na dodatno povećanje ulaganja u odbranu, uključujući strateške kapacitete poput protuzračne i proturaketne odbrane, sistema za precizne udare dugog dometa, dronova, umjetne inteligencije i obavještajnih kapaciteta.
Članice NATO-a također su se obavezale na proširenje vojno-industrijske saradnje, uz više od 50 milijardi dolara novih najavljenih ugovora o nabavkama.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da samo povećanje budžeta neće riješiti jaz u evropskim vojnim sposobnostima.
“Pitanje podjele tereta i prebacivanja tereta nije samo pitanje koliko novca saveznici izdvajaju, nego i kako se taj novac troši“, rekao je Pastori.
On je ocijenio da izazov za Evropu nije samo finansijski nego i strukturalni.
“Neke zemlje suočavaju se s finansijskim poteškoćama u ispunjavanju obaveza, dok u drugima postoje snažne političke prepreke“, rekao je.
Alcaro je također istakao da, iako evropske zemlje povećavaju izdvajanja, većina povećanja i dalje ostaje na nacionalnom, a ne koordiniranom nivou.
“Hoće li to biti dovoljno za razvoj sposobnosti koje su nam potrebne da zamijenimo, ako ne u potpunosti, onda većinu onoga što SAD sada pruža?“, upitao je.
Evropa i dalje u velikoj mjeri zavisi od Washingtona za ključne vojne kapacitete, uključujući udare dugog dometa, proturaketnu odbranu, obavještajne i nadzorne sposobnosti, elektronsko ratovanje, napredne avione, logistiku i sigurnu komunikaciju.
Kako je Pastori naveo, prebacivanje većeg tereta na Evropu moglo bi joj dugoročno koristiti kroz poboljšanje ne samo vojnih sposobnosti nego i političkog utjecaja.
“To nije kraj NATO-a, ali da bi se suočio s izazovom, savez mora redefinirati svoju unutrašnju ravnotežu“, rekao je.
Partnerstvo Leonardo–Baykar moglo bi biti „model“
Jedna od ključnih tema samita bila je jačanje odbrambene industrijske baze NATO-a.
Pastori je rekao da bi saradnja između kompanija mogla predstavljati model za buduće evropske i NATO projekte, ukazujući na partnerstvo između italijanske odbrambene kompanije Leonardo i turskog proizvođača dronova Baykar.
“Vjerujem da partnerstvo Leonardo/Baykar može poslužiti kao model za druge saradnje na nivou NATO-a i Evrope. U današnjem globalnom kontekstu saradnja je put za ispunjavanje ciljeva NATO-a“, rekao je.
Prema Pastoriiju, evropska odbrambena industrija ima značajne prednosti, ali ostaje fragmentirana.
“Evropa ima snažnu vojno-industrijsku tradiciju s nekoliko visokovrijednih ‘nacionalnih šampiona’, ali njena glavna slabost je fragmentacija“, rekao je.
Alcaro je također rekao da bi evropske odbrambene kompanije trebale proučiti model saradnje Leonardo–Baykar.
“Da sam kompanija iz EU-a koja radi u oblasti odbrane i vidim da turske kompanije možda imaju dodatnu vrijednost koju ne mogu pronaći unutar EU-a, proučio bih partnerstvo Baykar–Leonardo kako bih vidio mogu li na njemu graditi ili ga koristiti kao model“, dodao je.
Diplomatski uspjeh Turske
Samit NATO-a u Ankari predstavljao je i veliki diplomatski uspjeh za Tursku, koja je kao domaćin iskoristila svoju poziciju za jačanje uloge unutar saveza.
Messmer je rekla da je samit bio veliki uspjeh za Ankaru, dodajući da je Donald Trump potvrdio da je prisustvovao samo zbog ličnog poziva predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Turska je ostvarila napredak u odbrambenim odnosima s Washingtonom, uključujući razgovore o sankcijama i mogućim pomacima u vezi s programom F-35.
Messmer je rekla da je Ankara također uspjela dodatno učvrstiti sliku Turske kao važne članice NATO-a s odbrambenom industrijom koja postaje sve značajnija.
“Turska se također uspjela pozicionirati kao snažna članica NATO-a sa značajnom odbrambenom industrijom koja može koristiti i drugim saveznicima“, rekla je.
Alcaro je rekao da značaj Turske prevazilazi njene vojne sposobnosti.
“Turska je zaista važna zemlja. Vrijednost koju donosi, sposobnosti koje donosi, uključujući i u smislu smirivanja Donalda Trumpa, proizlaze iz toga što Trump voli odnose između snažnih lidera, a Erdogana definitivno vidi kao snažnog lidera“, rekao je.
