Približno 10 miliona ljudi koji žive, rade i plaćaju poreze u Njemačkoj neće moći glasati na opštim izborima 26. septembra zbog neregulisanog državljanstva, tvrde aktivisti koji traže pravo glasa za migrante koji žive u toj državi duže od pet godina, prenosi Anadolu Agency (AA).
Čak 14 posto odraslog stanovništva za koje je Njemačka postala drugi dom nemaju uticaja na donošenje političkih odluka koje ih se tiču, zbog člana 116 Ustava, koji propisuje da samo njemački državljani imaju pravo glasa na nacionalnim i državnim izborima.
“Ljudima bez njemačkog državljanstva uskraćeno je učešće na izborima. To znači da se ne mogu politički uključiti", izjavila je Sanaz Azimipour, suosnivačica udruženja MigLoom, koje podržava političko učešće migranata prve generacije.
Kako navode iz MigLooma, činjenica da neko ko ima stalno prebivalište u Njemačkoj, ne može učestvovati na najvećem političkom događaju u zemlji - parlamentarnim izborima - je jedan od najvažnijih aspekata strukturne diskriminacije.
- Civilno društvo pokreće peticiju za promjenu zakona o glasanju -
Iza kampanje stoji prilično heterogena grupa ljudi, koja uključuje studente, radnike, nastavnike, novinare, naučnike i umjetnike. U sklopu kampanje pokrenuta je peticija o učešću migranata na izborima na web stranici change.org koju je prije nekoliko dana potpisalo oko 5.000 ljudi.
Peticija "Ne bez nas 14 posto" nije prva inicijativa koja se bavi pravom glasa za osobe bez njemačkog državljanstva.
“U drugim kampanjama uglavnom govore ljudi koji imaju privilegiju glasati i na njih to ne utiče. Ali, želimo sami razgovarati ovdje. Kao demokratska zemlja, Njemačka mora promijeniti svoje nedemokratske zakone“, rekla je Azimipour.
S njom se slaže i aktivistkinja Azadeh Ataei, koja je naglasila da pravo glasa zaista mora biti pravo, a ne privilegija.
"Pravo glasa je osnovni uslov za demokratiju. Ne može biti da je 10 miliona ljudi koji nemaju njemačko državljanstvo isključeno iz ove demokratije. Ne želimo samo ponovo gledati opšte izbore”, rekla je Ataei.
Prema pisanju berlinskog lista “Neues Deutschland“, mnogi političari rješenje problema vide u pojednostavljenju zakona o naturalizaciji kako bi migranti lakše stekli njemačko državljanstvo. No, činjenica da su do sada samo migrantima koji su naturalizirani dozvolili glasati znači da je pravo glasa privilegija, a ne pravo.
S druge strane, mnogi migranti ne žele biti naturalizirani jer, na primjer, žele nastaviti putovati u svoju rodnu zemlju bez ikakvih problema.
Osim političkih aspekata kampanje, postavlja se pitanje je li moguće uvođenje prava glasa za strance koji legalno žive u Njemačkoj u okvirima Ustava.
Berlinski advokat Matthias Zieger smatra da to ne bi bilo moguće bez ustavnih promjena. Nadalje, upitno je bi li takva izmjena bila dopuštena.
Zieger se poziva na presudu Saveznog ustavnog suda iz 1990. godine, u kojoj je uvođenje biračkog prava za strance na opštinskom nivou u sjevernim njemačkim državama Schleswig-Holstein i Hamburgu "proglašeno neustavnim i ništavnim".
Profesor Hans Meyer, ustavni pravnik sa univerziteta Humboldt u Berlinu, zauzima drugačiji stav.
"U odlučujućem članu 20 Ustava stoji samo: 'narod glasa', a ne, na primjer, 'glasa njemački narod'. U trenutku kada se ovo tumači kao njemački narod, mogući birači svedeni su samo na državljane. U Ustavu ne postoji ništa o pitanju da li je strancima koji ovdje žive dozvoljeno glasati ili ne. Ustav samo kaže da zakonodavno tijelo određuje ko ima pravo glasa", rekao je Meyer, gostujući na državnom RTV servisu ARD.
Na osnovu ove procjene, Meyer je zaključio da je opravdano reći da ljudi koji su potpuno integrisani u Njemačkoj, koji žive, rade i plaćaju poreze i podliježu njemačkom zakonu, imaju pravo glasa kao njemački državljani.
- Članice EU koje su strancima odobrile pravo glasa -
Za razliku od Njemačke, mnoge države Evropske unije, poput Belgije, Danske, Estonije, Finske, Irske, Holandije, Islanda, strancima već dopuštaju pravo glasa.
U Holandiji svi stranci koji u zemlji žive najmanje pet godina mogu glasati na lokalnim izborima, te čak se i sami kandidovati. U Irskoj se od stranaca traži da borave u državi samo šest mjeseci kako bi ostvarili pravo glasa na lokalnom nivou. U Danskoj je minimum tri godine. Međutim, u Francuskoj i Austriji, kao i u Njemačkoj, građani koji nemaju regulisano državljansko, nemaju pravo glasa na izborima.
Oko 45 država širom svijeta također je dalo pravo glasa migrantima na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.
