MIŠLJENJE – U susret NATO-u 3.0: Put i budućnost Saveza

Autor: Jaap de Hoop Scheffer

– Jaap de Hoop Scheffer je bivši generalni sekretar NATO-a.

Kako se globalna sigurnosna arhitektura suočava sa svojim najtežim testom u posljednjim decenijama, predstojeći samit NATO-a u Ankari dolazi u ključnom trenutku. Gledajući unazad, NATO je kroz historiju prošao kroz mnoge duboko transformativne trenutke. Tokom Hladnog rata, jezgro NATO-a uspješno je štitilo Evropu decenijama, djelujući sigurno pod američkim kišobranom. Zatim je uslijedio historijski pad Berlinskog zida i kasnija implozija Sovjetskog Saveza, što je prisililo Savez da se prilagodi potpuno novom svjetskom poretku.

Nakon tog monumentalnog zaokreta, NATO se razvio u ono što se može okvalificirati kao ekspedicijski NATO. Afganistan pruža koristan primjer. Iako je započeo kao početna intervencija predvođena Sjedinjenim Američkim Državama pod nazivom Operacija Trajna sloboda, ubrzo je prerastao u misiju pod komandom NATO-a koja se provodila na osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Danas je u toku još jedna duboka evolucija. NATO sada djeluje u sve složenijem okruženju umjetne inteligencije, suočava se sa stvarnošću hibridnih ratova i stoga se mora aktivno pripremati za njih. U suštini, Savez je trenutno na putu ka onome što bi se moglo nazvati NATO 3.0.

– Dnevni red u Ankari: Podjela tereta i odbrana granica

Kako Savez ulazi u ovu eru 3.0, predstojeći samit u Ankari trebao bi – i, pretpostavlja se, hoće – proizvesti prijeko potreban konsenzus o nizu izuzetno važnih pitanja. Jedan od glavnih prioriteta jeste osigurati da saveznici članice zaista ispune svoje finansijske obaveze. Saveznici su prošle godine u Hagu obećali da će povećati svoju potrošnju za odbranu na 3,5% plus 1,5 posto, ukupno pet posto. U Ankari će se aktivno sagledati ispunjavanje te obaveze kako bi se osiguralo da Savez ostane dobro opremljen resursima.

Osim finansijske sfere, Savez se mora nositi s ratom koji je u toku u Ukrajini, kao i s veoma složenom i nestabilnom situacijom na Bliskom istoku. Iako nije na NATO-u da djeluje direktno na Bliskom istoku, stvarnost je da je globalna sigurnost nedjeljiva. S druge strane, rat između Rusije i Ukrajine će se nastaviti, odnoseći hiljade života. Ta trajna tragedija od velike je važnosti za Savez jednostavno zato što je snažna odbrana istočnog krila NATO-a bila, i apsolutno bi trebala ostati, veoma istaknut prioritet.

– Otpornost i globalni domet: Dokazivanje da skeptici nisu u pravu

Uprkos upornim glasinama i povremenim pesimističnim prognozama o njegovom nestanku usred ovih kriza, NATO se neće raspasti. Savez je mnogo puta tokom svoje historije proglašavan smrtno bolesnim ili čak mrtvim, ali se neprestano prilagođavao i opstajao.

Kao dio tog kontinuiranog prilagođavanja, NATO je politički zainteresovan za ono što se dešava na globalnom nivou i duboko je posvećen tome, uključujući razvoj događaja u Kini i široj indo-pacifičkoj regiji. Ne zato što NATO planira tamo direktno djelovati u vojnom svojstvu, nego ponovo zato što je globalna sigurnost nedjeljiva. Kada je riječ o njegovoj tradicionalnoj ulozi, Savez jeste i bit će snažan i veoma efikasan pod jednim strogim uslovom: da evropski saveznici preuzmu mnogo veći dio ukupne odgovornosti, posebno kada je riječ o potrošnji za odbranu. U tom konkretnom pogledu predsjednik Trump, kako god odlučili da na to gledate, u pravu je.

– Uravnoteživanje regionalnih prioriteta

Dok se unutrašnje rasprave o podjeli tereta nastavljaju, pažljiviji pogled na regionalne prioritete u narednim godinama pokazuje da je primarni fokus definitivno na istočnom krilu NATO-a. Međutim, iz perspektive Turske jasno je da NATO ne bi trebao i ne može zanemariti ni južno krilo. Ova regija je od velikog značaja za Tursku i, po definiciji, suštinski je važna za sigurnost NATO-a u cjelini. Ali, u ovom konkretnom trenutku, najhitnija, egzistencijalna prijetnja dolazi direktno od Ruske Federacije, koja nastavlja voditi agresorski rat protiv Ukrajine.

– Strateška težina Turske

S obzirom na ove ogromne regionalne pritiske, odluka da se ovogodišnji samit održi u Turskoj predstavlja značajno i pravovremeno priznanje statusa te zemlje kao snažne srednje sile. Sa dinamičnom populacijom od više od 80 miliona ljudi i velikom, veoma sposobnom stalnom vojskom, ta zemlja donosi veliku dodatnu vrijednost NATO savezu. Nakon 2004. godine, kada je samit prethodno održan u Istanbulu, svakako je vrijeme da Turska ponovo bude domaćin. To je jasno priznanje težine, odnosno političke i vojne snage, koju Turska nosi sa sobom na globalnoj sceni. Upravo zato Savez mora povećati svoje ambicije da efikasno brani svoja krila, a unutar te strategije Turska igra životno važnu ulogu.

– Budući scenarij: “Evropeizacija“ sigurnosti

Uz ključne aktere poput Turske koji učvršćuju krila, budući pravac šireg saveza trebao bi biti zasnovan na snažno konsenzualnom scenariju, konkretno scenariju u kojem evropski saveznici u NATO-u konačno preuzimaju znatno veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Sve prisutniji stav, posebno predsjednika Trumpa, da Evropa treba učiniti mnogo više kao saveznički partner potpuno je opravdan.

Stoga ćemo vrlo vjerovatno svjedočiti postepenoj “evropeizaciji“ NATO-a unutar njegove centralne komandne strukture. Na kraju, Evropa mora i trebala bi biti sve sposobnija da se brani bez potpunog oslanjanja na direktnu vojnu podršku Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, ova promjena počiva na temeljnoj pretpostavci da će krajnja nuklearna garancija koju pruža Savez ostati čvrsto na snazi. A, gledajući snagu partnerstva, u potpunosti vjerujem da će ta ključna garancija ostati netaknuta.

Mišljenja izražena u ovom članku isključivo su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolua.