Anadolu Ajansı © 2026
Rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana uvodi novu generaciju raketa u borbenu upotrebu, dok obje strane koriste oružje sposobno pogađati ciljeve s većih udaljenosti, ostavljajući protivničkoj odbrani manje vremena za reakciju.
SAD je, prema dostupnim podacima, prvi put u borbenim operacijama upotrijebio Precision Strike Missile (PrSM), dok Iran tvrdi da je koristio raketu Kheibar Shekan, koja može dosegnuti američke vojne ciljeve na velikom dijelu Bliskog istoka.
Iako su razvijene za različite namjene, obje rakete ukazuju na sve veći izazov savremenog raketnog ratovanja. Projektili se mogu lansirati s mobilnih platformi, pogađati ciljeve na sve većim udaljenostima i ostaviti protivničkim odbrambenim sistemima sve manje vremena za reakciju.
PrSM predstavlja novu generaciju balističkih raketa američke kopnene vojske koje se lansiraju sa zemlje. Razvijena je kako bi imala veći domet od svog prethodnika, uz mogućnost nošenja većeg broja projektila na već postojećim lansirnim sistemima.
Raketa postepeno zamjenjuje Army Tactical Missile System (ATACMS), sistem razvijen tokom Hladnog rata i prvi put korišten u borbenim operacijama tokom Zaljevskog rata 1991. godine.
Osnovna verzija PrSM-a ima domet od približno 500 kilometara, u poređenju s oko 300 kilometara kod verzija ATACMS-a s najvećim dometom.
To znači da američke jedinice potencijalno mogu napadati ciljeve s više od 200 kilometara veće udaljenosti, omogućavajući posadama lansirnih sistema da ostanu dalje od neprijateljskih snaga i protivraketne odbrane.
Program razvoja predviđa povećanje dometa na oko 650 kilometara, dok bi kasnije verzije trebale imati domet od najmanje 1.000 kilometara.
PrSM se može lansirati iz sistema HIMARS, kao i iz gusjeničnog sistema M270A2. Kompatibilnost s postojećim lansirnim platformama znači da za njeno korištenje nije potrebno razvijati potpuno novu flotu lansirnih vozila.
Istovremeno, jedan sistem HIMARS koji može nositi jednu raketu ATACMS može nositi dvije rakete PrSM prije ponovnog punjenja.
Prema stručnjacima za naoružanje, raketa koristi inercijalni navigacijski sistem uz pomoć GPS-a, a konstruisana je tako da eksplodira iznad cilja i rasprši hiljade metalnih fragmenata velike brzine na širokom području.
Njena veća preciznost i domet čine je posebno pogodnom za napade na vremenski osjetljive ciljeve, poput lansirnih sistema raketa i sistema protivzračne odbrane.
Razvijaju se i buduće verzije namijenjene napadima na pokretne ciljeve, uključujući brodove.
U junu je objavljeno da je američka vojska kompaniji Lockheed Martin dodijelila izmjenu ugovora vrijednu 8,4 milijarde dolara radi povećanja proizvodnih kapaciteta za PrSM.
Rat s Iranom je donio borbeni debi rakete PrSM.
Američka Centralna komanda objavila je 1. marta snimak lansiranja rakete PrSM iz sistema HIMARS tokom, kako je navedeno, prva 24 sata operacije protiv Irana, započete 28. februara.
Međutim, njena upotreba izazvala je posebnu pažnju zbog smrtonosnih napada na Lamerd, grad na jugu Irana.
"BBC Verify" je u martu objavio da su stručnjaci za naoružanje, analizirajući snimke napada izvedenog 28. februara, zaključili da je korišteni projektil vjerovatno bio PrSM.
Britanska organizacija Airwars, koja istražuje posljedice vojnih operacija po civile, zasebno je analizirala tri napada u Lamerdu za koje se pretpostavlja da su izvedena raketama PrSM, uključujući napade u stambenim područjima i u blizini civilnih objekata.
Prema njihovoj analizi, jedan od napada izazvao je štetu u radijusu od najmanje 170 metara, dok su civili stradali na udaljenosti od najmanje 50 metara od procijenjenog mjesta eksplozije.
Airwars je saopćio da je u napadima koje je istraživao poginula najmanje 21 civilna osoba, među kojima sedmero djece i dvije žene, dok je do 170 ljudi povrijeđeno.
Američka vojska negirala je odgovornost za napade u Lamerdu.
Prema navodima Airwarsa, američka Centralna komanda ocijenila je da snimci nadzornih kamera odgovaraju iranskoj krstarećoj raketi Hoveyzeh. Airwars je, međutim, na osnovu analize snimaka i posljedica napada zaključio da su korištene rakete PrSM.
Za razliku od projektila koji eksplodiraju pri udaru, PrSM je dizajniran da eksplodira iznad tla i rasprši fragmente na širokom području. Airwars je naveo da su napadi u Lamerdu ostavili hiljade karakterističnih tragova na zgradama, cestama i vozilima, umjesto velikih kratera nastalih direktnim udarom.
Iran je razvio Kheibar Shekan, čije ime u slobodnom prijevodu znači "razbijač tvrđava", s drugačijom namjenom.
"Wall Street Journal" opisao je ovu raketu kao jeftinu, preciznu i smrtonosnu te kao jedno od glavnih oružja u iranskom raketnom arsenalu.
Predstavljena 2022. godine, Kheibar Shekan je balistička raketa srednjeg dometa na čvrsto gorivo, koju je razvila Iranska revolucionarna garda (IRGC). Iran navodi da njen domet iznosi oko 1.450 kilometara.
Takav domet potencijalno dovodi američke vojne objekte na velikom dijelu Bliskog istoka u njen doseg.
Iranski mediji navode da raketa može nositi bojevu glavu težine između 449 i 590 kilograma.
Jedna od njenih najvažnijih karakteristika jeste mogućnost brzog pripremanja za lansiranje.
Kheibar Shekan koristi čvrsto gorivo. Za razliku od raketa na tečno gorivo, koje mogu zahtijevati dužu pripremu, rakete na čvrsto gorivo uglavnom se mogu skladištiti spremne za upotrebu i brže lansirati.
Time protivniku ostaje manje vremena da otkrije pripreme za napad i eventualno uništi raketu prije njenog lansiranja.
Iran i vojni analitičari navode da je manevarska sposobnost bojeve glave tokom završne faze leta posebno važna jer otežava njeno presretanje i čini završnu putanju manje predvidivom za protivničku raketnu odbranu.
Teheran također tvrdi da je Kheibar Shekan lakša i da se može znatno brže lansirati u odnosu na ranije sisteme, iako javno nisu predstavljeni konkretni parametri na osnovu kojih bi se te tvrdnje mogle uporediti.
Iran je u više navrata saopćio da je od početka sukoba 28. februara raketama Kheibar Shekan napadao američke vojne položaje.
Iranska revolucionarna garda objavila je snimke na kojima se ova raketa vidi uz druge iranske balističke rakete, uključujući Fateh-110, Zolfaghar i Emad, za koje Teheran tvrdi da su korištene protiv američkih vojnih ciljeva.
Tokom eskalacije krajem augusta, iranske vlasti saopćile su da su rakete Kheibar Shekan korištene u napadima na američke objekte u Jordanu.
Iran je također tvrdio da je izveo napade na ciljeve povezane sa SAD-om u Bahreinu, Kuvajtu i Erbilu na sjeveru Iraka, iako je takve navode teško nezavisno potvrditi.
Kheibar Shekan dio je mnogo šireg iranskog raketnog arsenala koji obuhvata balističke i krstareće rakete kratkog, srednjeg i većeg dometa.
Sistemi poput Emada, Ghadra, Khorramshahra i Sejjila daju Iranu mogućnost ugrožavanja ciljeva na velikom dijelu regiona.
Iako PrSM i Kheibar Shekan pripadaju različitim kategorijama raketa i razvile su ih države s veoma različitim vojnim i industrijskim kapacitetima, oba sistema odražavaju širi trend razvoja mobilnih i sve preciznijih raketa velikog dometa.
SAD kroz programe poput PrSM-a uvode kopnene rakete koje mogu precizno pogađati sve udaljenije ciljeve s mobilnih lansirnih sistema raspoređenih uz kopnene snage.
Iran je, s druge strane, ulagao u raketne sisteme koji se mogu premještati, brzo pripremiti za lansiranje i koristiti protiv baza i drugih ciljeva širom regiona.
U oba slučaja mobilnost otežava pronalaženje i uništavanje lansirnih sistema, dok veći domet omogućava napade s veće udaljenosti.
To istovremeno stvara sve složeniji problem za protivničku odbranu.
Balističke rakete kreću se izuzetno velikim brzinama, posebno tokom spuštanja prema cilju. Odbrambeni sistemi moraju najprije otkriti lansiranje, utvrditi putanju projektila, procijeniti predstavlja li prijetnju određenom cilju i potom ga uspješno presresti – sve to u roku od nekoliko minuta.
Rezultat je sve složenije nadmetanje između sposobnosti za izvođenje napada raketama velikog dometa i sistema protuzračne i protivraketne odbrane namijenjenih njihovom uništavanju.
news_share_descriptionsubscription_contact
