SARAJEVO
Ivana Despotović
Legenda o Djeda Mrazu govori o simpatičnom starcu bijele brade, koji za djecu predstavlja simbol novogodišnjih praznika i darivanja. Djed Mraz živi na Sjevernom polu, ima svoje pomoćnike patuljke i velike sanke koje vuku irvasi. On je jedna od najvećih dječijih radosti, jer predstavlja nagradu za njihovo „slušanje roditelja“ tokom godine.
Kako se vrijeme novogodišnjih praznika bliži, ekipa agencije Anadolija krenula je u potragu za sarajevskim Djeda Mrazom koji će ove zime uveseljavati mališane tokom praznika. Ne tako daleko, na Sarajevo Holiday Marketu, pronašli smo Djeda Mrazovu kućicu punu djece koja su došla da se slikaju sa „simpatičnim čikom“ i da zatraže od njega ispunjenje novogodišnjih želja.
Ispred Djeda Mrazove kućice graja djeca koja se guraju pod prozorom kako bi mu mahnula prije slikanja. Kad ih ugleda, uzvrati im mahanjem i tu počinje magična čarolija vjerovanja u Djeda Mraza.
U pauzi između fotografisanja i razgovora sa djecom, sarajevski Djed Mraz je za Anadoliju otkrio svoj pravi identitet. Zove se Fahrudin, a preziva Kučuk. Ovaj dječiji pisac, pored knjiga koje piše kako bi mališanima djetinjstvo učinio ljepšim, drugu godinu zaredom na Sarajevo Holiday Marketu oblači odoru Djeda Mraza i vraća praznični duh u glavni grad BiH.
„Ja sam rastao na literaturi koja nam je bila obavezna u školi za čitanje. Međutim, ja sam čitao i više od toga. Jednostavno, bilo mi je lijepo živjeti u tom svijetu Ćopića, Hromadžića i drugih pisaca. Ta mašta i ono što je dozvoljeno u knjigama za djecu ostale su mi u sjećanju. Ja i danas vjerujem da postoji i Djed Mraz i patuljci i niz stvari koje su nama djetinjstvo učinile ljepšim“, kazao je sarajevski snježni kralj Fahrudin Kučuk.
Rad sa djecom mu predstavlja, kako kaže, duševnu hranu. Ništa se ne može porediti sa osmijehom koje izmami na licu djeteta.
Kučuk je istakao da se roditelji i političari „busaju u prsa“ kako su im djeca najbitnija, ali u današnjem vremenu kada se svi bore za egzistenciju, baš i nemaju vremena da djeci pruže svu toplinu i ljubav.
„Moje djetinjstvo proizvelo je tu veliku ljubav prema djeci. Pokušavam kroz pisanje, druženje, časove, ili kada odem kao gost pisac, provesti to vrijeme sa djecom da ih vratim u nešto toplije, prirodnije, ljepše. Djeca su zaista budućnost i ako im ne damo dovoljno vremena, prostora i ne ulažemo u njih, ne možemo očekivati da oni budu dobri ljudi“, pojasnio je Kučuk.
A djeca kao djeca, uvijek očekuju da im Djed Mraz, ukoliko su bili dobri i slušali cijele godine, ispuni sve njihove želje i snove. Nekada čak žele i braću i sestre, avione, poistovjećuju se sa likovima iz crtanih filmova. Prošle godine su djeca donosila i radove i pisma, od kojih je deset bilo i nagrađeno.
„Nevjerovatno lijepo iskustvo imao sam prošle godine, kada mi je došlo jedno odjeljenje iz Doma za djecu sa posebnim potrebama Mjedenica. Oni su imali tako male želje, koje su bile lako i ostvarive. Ne mogu reći šta je to najslađe što su djeca poželjela otkako sam Djed Mraz, ali meni je to odjeljenje ostalo u posebnom sjećanju“, kazao je Kučuk.
Svaki dan tokom prazničnog marketa djeca dolaze da se slikaju sa Djeda Mrazom i da mu ostave svoja pisma i želje. Takođe, Djed Mraz svaki dan izađe iz svoje kućice i prošeta marketom, gdje razgovara sa djecom i animira ih.
Prije nego obuče crveno-bijelo odijelo i sjedne u svoju kućicu na „sarajevskom sjevernom polu“, Kučuk na štandu Zimskog sajma knjige u Sarajevu predstavlja svoja djela. U proteklih deset godina intenzivno piše i objavljuje knjige za djecu. Sve njegove dnevne aktivnosti su, kako kaže, usmjerene upravo na djecu.
„Ustajem ujutro oko pet, jer sam tad najsvježiji. Provodim oko sat ili dva u pisanju, a potom izlazim napolje. Obavljam sastanke, družim se sa djecom, imam probe u lutkarskom pozorištu. Čitav moj dan ispunjen je kontaktima koji su u vezi sa djecom“, pojasnio je Kučuk.
Inspiraciju za pisanje pronašao je u ljubavi prema pisanoj riječi.
„To je kao nekakav bunar koji se punio vodom. Kad je došlo vrijeme i kada sam osjetio potrebu da pišem, počeo sam crpiti vodu iz tog bunara. Još nisam dotakao dno i nije prazno, ima toga još“, prokomentarisao je šaljivo Kučuk.
Proteklih godina polemiše se upravo o liku Djeda Mraza i tome da li on treba djeci, pogotovo u sarajevskim vrtićima. Kučuk odgovara da je Djed Mraz „oličenje poklanjanja, ljepote, druženja s djecom i definitivno ne bi nikada smio imati drugačiju odrednicu“.
„Mi smo prije dvije godine išli na putovanje u Tursku. U jednom cijelom gradu zapravo živi Djed Mraz. Od amblema, policajaca, svi koji žive u tom gradu na određeni način nose boju, odoru ili znak Djeda Mraza“, otkrio je Kučuk i dodao „Ljudi baštine mnoge svjetonazore i razmišljaju na ovaj ili onaj način. Ja opet stojim na stanovištu da se Djed Mraz ne može svrstavati, niti ga iko može baštiniti i reći on je samo moj, kada su u pitanju kulture. To je lik koji poklanja i voli djecu. Simbol nečeg lijepog, dolaska Nove godine i druženja sa djecom“, poručio je sarajevski Djed Mraz Fahrudin Kučuk.
