Suha Arafat: Moja priča nije sjajna kao što izgleda

ISTANBUL

Nur Batur, “Sabah”

Agencija Anadolija prenosi intervju koji je Suha Arafat, supruga preminulog palestinskog lidera Yasera Arafata, dala za turski dnevni list “Sabah”. Novinarka “Sabaha” Nur Batur, u razgovoru sa Suhom Arafat, otkriva manje poznate detalje njenog braka sa Yaserom Arafatom, ali i kako izgleda njen život nakon Arafatove smrti.  

6. juni 1992. godine...

Nalazim se u tajnoj dvospratnoj vili u kojoj je boravio Yaser Arafat nakon što je iz Beiruta protjeran i utočšte pronašao kod Abidina Bin Alija. Oči mlade i lijepe žene su se ispunile suzama dok smo satima razgovarali, a glas joj je drhtao kada je rekla da je “Arafat bio njena sudbina”.

Već dva dana razgovaram sa Arafatovom mladom i lijepom ženom, koja se od svijeta skriva duge dvije godine. Dvadesetdevetogodišnja Suha Tawil Arafat sa svojom plavom kosom više liči na Britanku. Još uvijek je opijena velikom ljubavlju. Tajno se vjenčala sa legendarnim palestinskim liderom 17. jula 1990. godine. Bio je to njen rođendan, a u isto vrijeme i period kada se Sadam Husein spremao za okupaciju Kuvajta. Cijeli svijet je bio na nogama. Činjenica da je Yaser oženio 33 godine mlađu, i to još i hrišćanku, bila je povod za velike kritike, pa je Abu Ammar morao da krije mladu Suhu od svijeta. Niko nije razmišljao o tome da legendarni palestinski lider ima i privatni život. A, zar i on sam nije, na upit “zašto se ne oženite”, odgovarao: “Ja sam vjenčan za revoluciju.”

***

Otišla sam u Tunis kako bih se sastala sa Yaserom Arafatom u danima kada je arapski svijet širio različite glasine. Nisam bila optimista u vezi sa sastankom i sa njegovom suprugom. Nakon upornog nagovaranja, Yaser je rekao “da”, i to me ujedno i iznenadilo i obradovalo. Bila je to prva takva reportaža u svijetu. Bilo je sasvim jasno da je Yaser bio spreman da ponese teret senzacije na pomolu. Mene, tursku novinarku, odabrao je za tu misiju upoznavanja svijeta sa njegovom suprugom. Nekoliko godina kasnije, kada je već bio potpisan Mirovni sporazum u Oslu, 1. jula 1994. godine, i kada se Yaser Arafat vratio u Gazzu, i ja sam otišla tamo. Nicale su Arafatove kule tamo. Kada sam prešla granicu, prvo sam tražila nju, Suhu. Obradovala se mom telefonskom pozivu. Sa uzbuđenjem je rekla: “Čekam te, Nur”, ali zbog opasnosti od otmice aviona i čekanja 18 sati ispred Yaserove rezidencije, morala sam da se s njom pozdravim samo telefonom. Ispod mostova je proteklo mnogo vode.

Sa Suhom Arafat sam se srela punih 21 godinu kasnije, u Malti. Zagrlile smo se kao školske drugarice. Provele smo skupa tri dana. Putujući tunelima vremena, satima smo razgovarale. U znak sjećanja na svog oca, Yaserova sedamnaestogodišnja kćerka Zahwa mi je svirala Chopinov “Nocturne”. Tugovale smo skupa. U ta tri dana sam Suhu pitala sve što je svijet zanimalo. U mom djelu “Sudbina” ćete čitati o njenom tužnom životu. Iako je bila iz reda Arafatovih, Suha je bila veoma usamljena i tužna žena.

***

Kada sam ušla u salon sa pogledom na Sredozemno more, koji je ličio na leglo orlova, Suha je ushićeno viknula: “Nur, ne mogu da vjerujem. Prošla je 21 godina!”, i zagrlila me. Osjetila sam istu toplinu zagrljaja baš kao i prije 21 godinu. Potom me je pogledala i rekla: “Još si mršava, a vidi kako sam se ja udebljala.”

Na moj komentar, da kao da je vrijeme stalo, Suha je odgovorila da je za nju to bilo i kao dan, ali i kao pola vijeka, jer se u njenom životu desilo toliko toga. Tada je došla i njena kćerka Zahwa i pridružila nam se. I ona je bila uzbuđena. Prvo smo zajedno gledale stare Suhine slike sa Yaserom i smijale se. Potom smo se bacile u ispovijedanje. Suha je imala toliko toga za kazati... Htjela je da što prije sa mnom podijeli svoju tugu, bol, patnju i samoću. Vjerujem da neki ljudi ne žive jedan, već mnogo života istodobno. Suha je jedna od takvih.

„Ne 22, trajalo je kao 50 godina“

Suha je žena koja je rođena i odrasla u hrišćanskoj buržujskoj porodici. Nakon školovanja u svećenićkoj školi u Jerusalemu, udala se za legendarnog palestinskog lidera Yasera Arafata i prešla na islam. U isto vrijeme, nakon tri dana razgovora, shvatila sam da je ona platila skupu cijenu života sa Arafatom i da je veoma tužna i nesretna žena. Razgovor sam počela pitanjem: „Jesi li ti proživjela tri života, prije, sa i poslije Yasera?“. Ona se osmjehnula i odgovorila: „Ne tri, dva života sam proživjela“. Potom je nastavila: „Djetinjstvo i mladost su bili moj prvi život. Yaser je bio moj drugi život. Ponosna sam što moja kćer nosi ime svog oca. Ali, težak je moj život. Život sa Yaserom je bio težak, a život poslije njega je još teži. Kao da hodam minskim poljem. Nikada ne znam kada će eksplodirati koja mina. Brak je trajao 22, ali kao da je trajao 50.“

“Vidjela sam sve vrste zajvere”

Podsjetila sam je na njene riječi iz Tunisa, da je Arafat njena sudbina. Ne razdvajajući se od bolnog osmijeha na licu, Suha je nastavila: “Da, bio je. Vjerujem da se naše sudbine određuju po rođenju. Vjerijem u Kur’an. Ne može se promijeniti život. Zajednička sudbina sa Yaserom je počela mnogo ranije. Još 1986.-87. Tada sam bila vjerena za jednog francuskog pravnika. Međutim, zaljubih se u Yasera. Tajno smo se vjenčali u Tunisu. Nisam imala čak ni vjenčanicu. Moja majka se protivila. Došla je avionom i svađala se sa Yaserom. Sada mi je jasno zašto se protivila. Da sam tada znala šta me čeka, nikada se ne bih udala. Bila sam pored legendarnog lidera, a bila sam tako usamljena. Proživjela sam slične intrige kao sultanija Hurrem. Tu seriju gledam zajedno sa kćerkom. Često me pitaju na koga ličim. Sebe ne vidim kao jaku ženu koja se spašava iz svake situacije, kao što je Hurrem. Intriga je bilo toliko da ih ne mogu niti pobrojati. Svojoj kćerki uvijek savjetujem da se drži podalje od političara. Neću dozvoliti da moja kćerka proživi moju priču.”

Bio je tako karizmatičan...

Prekinula sam Suhinu priču uskočivši sa: “A, vaš porodični život?”, a ona je, pojačavši sjetni osmijeh na licu, nastavila: “Pa nije ni bilo porodičnog života... Sa 25 godina sam se zaljubila u karizmatičnog palestinskog lidera. Rekao mi je da je za svog života voljeo samo dvije žene. Prva je bila Nada Yashuriti, koja je ubijena u Beirutu, a druga sam bila ja. Kada vam to kaže veliki lider, naravno da se impresionirani. A bilo je 1001 glasina. Možete li zamisliti? Pa, ko može natjerati pedesetosmogodišnjeg muškarca, koji je prošao toliko toga, da nešto učini!?”

“Da li se on zaista zaljubio?”, dodala sam. Ona se osmjehnula i rekla da to i jeste pravo pitanje i nastavila: “Zaljubih se. Ali, kao dvadesetdvogodišnjakinja, nisam ni znala šta je ljubav. On je bio tako karizmatičan da sam... Pa, ne može se živjeti sa čovjekom koji se ne voli, zar ne?! Da nije bilo hemije, da li bih se odrekla prethodnog života?! Rođena sam u bogatoj porodici. Nisam bila muhtač ničemu. Moj otac je bio uspješan bankar, a moja majka je bila važna žena u zemlji, aktivistkinja. Moj djed po majci je također bio među bogatijim Palestincima. Svi problemi su došli sa početkom mog života sa Yaserom. Živjela sam u tajnim skrovištima. Stalno sam se selila sa jednog na drugo mjesto. Nikada nisam znala šta i kome treba da šta kažem ili uradim. Nisam imala ni mogućnost da telefonom razgovaram s nekim. Moja priča i nije sjajna kakvom se čini. Čovjek na toj poziciji ima i mnogo neprijatelja, a na prvom mjestu je Izrael.”

“Da, kajem se...”

Na moje pitanje da li bi se, da se ponovo rodi, ponovo udala za Arafata, Suha je bez oklijevanja glasno rekla “ne”. Ponovo sam pitala, da li brak sa Arafatom smatra greškom, a ona je ovako odgovorila: “I jeste i nije. Kada kreneš u negdje, ne možeš znati šta te čeka. Znam da je mnogo žena sanjalo brak sa Arafatom, ali on je bio moja sudbina i ja tu nisam mogla ništa promijeniti. Sto puta sam htjela da ga ostavim, ali nije bilo moguće. Znaju svi kako ni on to nije odobravao. Da, kajem se! Morala sam se braniti i kad je on bio pored mene. Glasine i ogovaranja o meni su bila nemilosrdna. Kad sam to slušala, nisam mogla vjerovati da sam to ja, već sam mislila da se radi o nekom trećem. Jedanput mi je supruga Čaiševskog rekla da je imala potpuno suprotno mišljenje o meni zbog medijskih pisanja. Ustvari, sve je to počelo sa početkom Arafatovog suprotstavljanja Izraelu. Arafat je ratovao protiv najjačeg lobija u svijetu i medija, odnosno protiv Izraela. Ja sam bila njegova najslabija karika. Ponosni smo na svoje prezime Arafat, ali svaki dan patimo zbog njega. Mogu se ja kajati zbog tog braka, ali se svakako moram suočiti sa svojom realnošću.”

Zašto se ne uda?

Suha se suočila i sa velikim problemima kada se smjestila u Tunisu, devet godina nakon Arafatove smrti. Nakon tih problema u Tunisu, ovdje u Malti, počelo je njeno duhovno progonstvo. Uprkos svim nedaćama i pedesetoj godini života, Suha je i danas sačuvala svoju ljepotu. Gdje god smo išle, ona se nije predstavljala. Jasno je bilo da ni oni koji su je prepoznavali nisu htjeli da je uznemiravaju. Naravno, kroz glavu mi je prošlo pitanje da li je imala bračnih ponuda i pitala sam je, a ona je kazala: “Bilo je mnogo ponuda. Neki su bili imućni biznismeni. I sama se ponekad upitam zašto se nisam udala. Ali moj vječni heroj je Arafat. Lako se udati za bogatog čovjeka. Da sam se udala možda bih našla nekog ko će me čuvati, a ovako se sama borim. Sama sebi ponekad kažem: ‘Pa, zašto se ne udaš’, ali na kraju odustanem. Imam osjećaj da me Yaser odozgo gleda. Možda nekada, ali sada mi je prioritet obrazovanje moje kćerke. Ove godine završava gimnaziju. Najlakše bi bilo udati se i nastaviti miran život. Ali ja nikada nisam birala lahke puteve.”

Suha navršava 50. godinu života, a možda udajom započne i treći život. Čini mi se da trenutno nije spremna za to, ali ko zna?!