COX'S BAZAR
Mustafa Keleş
Rohingya muslimani koji su iz Mijanmara prešli u Bangladeš, novinarima agencije Anadolija ispričali su o strahotama koje su doživjeli u pokrajini Arakan u Mijanmaru.
Zbog nasilja na osnovu vjerske i etničke pripadnosti, muslimani iz ove zemlje ostavljaju svu svoju imovinu i masovno bježe u susjedni Bangladeš, gdje se uspijevaju smjestiti u izbjegličke kampove. Međutim, policija Bangladeša hapsi izbjeglice nastanjene u kampovima ili one tek pristigle u tu zemlju pod izgovorom da nisu legitimisani pri prelasku granice i ponovo ih deportuje u Mijanmar. Zbog toga se mnoge izbjeglice skrivaju po planinama i okolnim selima.
U pograničnom kampu Leda, koji postoji već četiri godine, u trošnim barakama smještaj je našlo oko 10 hiljada muslimana. Međutim, uslovi boravka u ovom kampu su veoma loši i izbjeglice ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe.
Ubistva, mučenja, silovanja
Abede Hatun je žena koja je prije nekoliko dana izbjegla iz Mijanmara u Bangladeš. Novinarima agencije Anadolija ispričala je mnoge strahote tamošnjeg nasilja nad muslimanima. Hatun je izjavila da su nasilnici provalili u njenu kuću i ubili joj brata.
"Mene su mučili na najsvirepiji način, i kad su mislili da sam mrtva, bacili su me na obalu rijeke. Kada sam došla k svijesti, skupa sa skupinom svojih sunarodnjaka ukrcala sam se na brod i pobjegli smo u Bangladeš. Danima smo plovili i gladni i žedni po kiši koja je prijetila da nas potopi. Uspjela sam doći do ovog kampa i sada pokušavam preživjeti. Nemam nikog svog, sve moje bližnje su ubili", kaže Hatun.
Objašnjavajući dalje kako su u Arakanu vojnici i budisti pucali na muslimane i napadali ih noževima, Hatun je izjavila da se ne zna broj pobijenih i da je nasilje koje vrše nad muslimanima toliko svirepo da se ne može opisati riječima.
"Kad ubiju nevine ljude, njihova tijela tovare u kamione i odvoze u nepoznatom pravcu. Uskraćuju nam pravo na ukop naših najdražih. Najviše muče mlade djevojke. Siluju ih i fizički izmuče, zatim ubiju. Malu djecu bacaju kao kamenje. Oni koji uspiju preživjeti, nemaju šta da jedu. Koristili smo unutrašnjost stabla banane, ali i te zalihe su brzo nestale", objašnjava Hatun.
Muslimani primorani na gladovanje
Abdul Kelam, izbjeglica koji je iz Mijanmara nedavno pobjegao u Bangladeš, ispričao je da muslimani u Arakanu ne mogu nabaviti čak ni hranu. U razgovoru za agenciju Anadolija, on je rekao kako sve koji izađu na ulicu tuku teškim predmetima.
"Mene su premlaćivali jer sam radio, nanijeli su mi posjekotine na natkoljenici, a zatim su me proglasili kradljivcem i odveli u zatvor. Prisilno su mi obrijali bradu koju sam imao odranije. Ranjen sam u stopalo metkom iz vatrenog oružja i jedva sam uspio spasiti živu glavu i pobjeći ovamo", kazao je Kelam.
On je naveo kako u Mijanmaru kuće muslimana pale Molotovljevim koktelima, uništavaju usjeve kako ne bi uzgojili hranu, te kako se muslimanima ne dozvoljava da obavljaju svoje poslove.
