Američki katolički svećenik Craig Victor Fenter je, nakon što se upoznao sa likom i djelom istaknutog islamskog mistika, pjesnika, teologa i učenjaka Mevlane Dželaludina Rumija, odlučito prihvatiti islam i uzeti ime "Ismail", te se nastaniti u Mevlanin grad, Konyu, piše Anadolu Agency (AA).
Rođen 1955. u američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina, odrastao u Los Angelesu, Fenter je željom njegove porodice otišao u katoličku školu i postao svećenik. Bio je u službi oko 10 godina, a potom je nakon steknutog akademskog obrazovanja predavao teologiju na univerzitetu.
Unatoč njegovom vjerskom obrazovanju, Fenter u razgovoru za AA ističe kako je počeo osjećati određenu prazninu i nakon toga je krenuo u potragu. Sve je počelo susretom sa unukom sufijskog pjesnika 22. koljena Esin Celebi Bayru, koja je 2004. godine boravila u SAD-u. Tada je počeo dobivati prve informacije o Mevlani i islamu, a na poziv Bayru, 2005. godine došao je u Konyu na program Šeb-i Arus, koji se svake godine održava povodom godišnjice smrti Mevlane Dželaluddina Rumija.
Impresioniran pričama, ritualom mevlevijskih derviša (sema) i cjelokupnom duhovnom atmosferom u Konyi, Fenter je 2006. godine donio odluku da prihvati islam. Kako bi bio "bliže Mevlani" i što više mogao naučiti o mevlevijskom tarikatu, Fenter je prije dva mjeseca odlučio preseliti u Konyu.
Ismail Fenter, kako se sada zove, govorio je novinaru AA o svom putu do prelaska na islam, a istakao je kako je od djetinjstva odgojen kao dobar kršćanin.
"Religija je bila veoma važna za moju porodicu. Moja baka je htjela da budem svećenik", kazao je Fenter, napominjući da je i jedan od njegovih rođaka također svećenik.
Kazao je kako je tokom školovanja učio o Bogu, ali kako mnoge stvari za njega nisu imale smisla.
"Vjerovao sam u Boga, ali nešto nije u redu. Nakon toga, ono čemu sam želio da podučim svoje učenike nije mi imalo smisla. Zato sam veći dio svog života proveo u potrazi. Predavao sam u bogosloviji, ali nisam vjerovao u ono što predajem. Nakon nekog vremena rekao sam: 'Ne mogu ovo više raditi', i napustio svećenstvo i napustio crkvu. Vratio sam se u Kaliforniju sa porodicom i zainteresovao se za muziku. U muzici je bilo puno toga, ali moje srce je bilo prazno. Aplauzi ljudi su bili prelijepi, ali nešto je nedostajalo", priča Fenter.
Kasnije je upoznao Mevlaninu unuku Esin Celebi Bayru, koja je doputovala u San Francisco.
"Otišao sam do jedne kuće gdje su se okupljale sufije, a došla je i jedna žena sa svojim prevodiocem. Nisam znao ko je ona, ali sam saznao da je potomak Mevlane. Bila je to Esin Celebi. Slušao sam je i svidjelo mi se ono što sam čuo. Kao da sam to tražio cijeli život. Rekao sam joj: 'Osjećam se na dnu okeana i ne znam gde je blago', a ona je kazala: 'Već ste pronašli blago, jer ste ga tražili'. Ova rečenica me se jako dojmila. Zatim sam, na Bayruov poziv, došao u Konyu u decembru 2005. godine i gledao ceremonije Seb-i Arus", govori Fenter.
Pojašnjava kako se osjeća posebno dok gleda semu, poznati ples mevlevijskih derviša. Prisjeća se da je tokom posjete gradu Konya, u centralnoj Turskoj, posjetio i Mevlanin muzej.
Priča o momentu kada se prvi put molio pored mezara Dželaludina Rumija.
"Počeo sam se moliti pored Rumijevog mezara. Onda se nešto dogodilo, nešto što nisam u stanju opisati. Osjećao sam se kao da mi se srce otvorilo i počeo sam plakati. Ponovio sam molitvu mnogo puta. Satima sam plakao", govorio Fenter.
O Mevlani je najviše naučio od Nadira Karnibuyuka, a prije povratka u SAD zamolio ga je da uči Kur'an i neke molitve na turskom jeziku, koje je Fenter tonski snimio.
"Nisam znao turski, ali sam razumio ono što je učio. Zaista nisam znao prevod toga, ali sam to duboko osjećao. Tada sam bio svjestan da je Mevlanin put i Muhammedov put. Znao sam da je to stvarno i tada sam odlučio postati musliman", kaže Fenter.
Kasnije je odlučio da nastani u Konyi, kako je kazao, kako bi bio bliže Mevlani.
"Znao sam da je ovo mjesto gdje trebam biti, grad Mevlane, Konya. Dolazio sam u Konyu svake sljedeće godine. Jer, ovdje sam morao doći naučiti o Mevlani. Koračanje stopama Mevlane ovdje, razlikuje se od koračanja u Americi. Jedne noći, mladi derviš me pitao za moju porodicu i rekao sam: 'Roditelji su mi mrtvi.' Pogledao me i rekao: 'Mi smo tvoja porodica.' Za mene je to bila jedna od najvažnijih stvari koje mi je neko rekao. Zato sam stalno dolazio u Konyu. Zatim sam se nastanio u Konyi", zaključuje Ismail Fenter.
