SARAJEVO
Vesna Bešić
Najsretniji trenutak u životu svake majke je onaj kad joj nakon poroda donesu i predaju u naručje njenu bebu. Razija Matović je u svome 40-godišnjem radnom vijeku babice na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu takvim trenucima prisustvovala oko 30.000 puta.
Razija Matović u penziju odlazi kao viša medicinska sestra ovog 8. marta, na Međunarodni dan žena.
Njen cjelokupni radni vijek zapravo je topla ljudska priča o ženi koja je, poput njenih brojnih kolegica babica, svojim umijećem pridonijela cjelokupnoj zajednici. Jer, ako pitate žene, majke, sve odreda će vam kazati kako je babica ili primalja najvažnija osoba na porodu.
Babica je osoba od koje svaka porodilja očekuje riječ podrške, pruženu ruku, upute o tome kako da se ponaša da bi na svijet donijela zdravo dijete. Mnoge žene koje su rađale kazat će kako je babica u porođajnoj sali za porodilju i najvažnija.
Porodila i po tri generacije iz iste porodice
Razija Matović kaže da je tokom svog radnog vijeka pomogla da na svijet dođu i po tri generacije iz jedne porodice.
„Za ove godine, porodila sam djecu gospođa kojima sam pomogla da dođu na svijet, a nakon toga i njihovoj djeci. Dakle, pomagala sam pri porodu maltene ženama iz tri generacije iste porodice“, pojasnila je Matović u razgovoru za agenciju Anadolija.
Počela je raditi 1973. godine, a sa porodiljom i bebom prvi put se susrela još za vrijeme praksi u srednjoj školi. Kaže, tada joj se to činilo malo nedostižno, bilo ju je malo strah tog poziva, ali s vremenom je zavoljela svoj posao za koji kaže da je najljepši poziv na svijetu "jer ste uvijek na izvoru života".
„Za ovih 40 godina mislim da sam donijela na svijet oko 30.000 djece. Nisam brojala ni vodila tu evidenciju, ali mislim da je za ovoliko godina riječ otpilike o toliko djece“, kaže Matović.
Razija Matović će radni vijek završiti na Dan žena, 8. mart. Tada ujedno počinje novo razdoblje u njenom životu.
Govoreći o 40-godišnjem radu, koji obuhvata različite periode i vremena, promjenu državnog sistema, rat i ratna razaranja tokom opsade Sarajeva, Razija kaže da sve to nije uticalo na način na koji je ona obavljala svoj posao. Napominje kako je "jedina razlika bila u tome što davne 1973. godine nije bilo ultrazvuka i ostale medicinske opreme koja postoji danas i pomaže i medicinskom osoblju i ženama da na svijet donesu zdravu djecu.
„Majke tada nisu znale šta nose, da li je to djevojčica ili dječak. Ali je u to vrijeme bilo više iznenađenja pri porodu, jer su mnoge žene na samom porođaju saznavale da će dobiti dvije bebe. No, ista je radost i sada kao što je bila i tada, te trenutke majka pamti cijeli život, ali i nama ostaje ta radost, i nama je drago kada se sve dobro završi“, istakla je Razija.
Sjećanja na teška ratna vremena
Prisjećajući se rata koji je provela u Sarajevu, radeći svoj posao na Klinici za ginekologiju i akušerstvo KCUS-a, kaže da je tada babicama i ljekarima nedostajalo razne medicinske opreme potrebne za porod, da je bilo teško, ali, ipak, uspijevali su da pomognu budućim majkama.
Razija kaže i da u ratnom vremenu, žene nisu obraćale pažnju na neke sporedne stvari, kojima se, opet, danas poklanja pažnja, bilo im je, kao i medicinskom osoblju najvažnije samo da se porod dobro okonča.
„U toku rata se dešavalo da mnoge žene nisu imale prevoz do bolnice, pa ako se desi da niste na poslu, onda vas pozovu da porodite žene kod kuće“, dodala je babica Matović.
Dok smo razgovarali sjetila se porodilje koja je bila ranjena i imala gips na nozi, pa su je morali porađati na Klinici za ortopediju, jer se nije mogla pomaknuti iz kreveta, a dobila je porođajne bolove.
O svom 40-godišnjem radnom iskustvi, Matović ima samo riječi hvale.
„Vi ste tu da gledate, odnosno da pomognete da se rodi novi život, pogotovo kada je željeno dijete, a uglavnom jeste. Mislim da su to najsretniji trenuci jedne žene, kada joj kažete da je sve uredu i kad joj date bebu“, objasnila je ona.
Ona je dodala da većina majki dolazi na klinku sa nekim strahom, sa pitanjima da li će sve proći dobro, hoće li ona i beba biti dobro, i ako joj babice nisu podrška, žena će teško proći kroz cijeli slijed događaja.
„Vi ste tu da joj pružite i psihičku i fizičku podršku i da joj pomognete da se fino porodi“, kaže Matović.
I kad bi ponovo mogla da bira, izabrala bi poziv babice
Govoreći o budućim očevima, koji danas sve češće prisustvuju porođajima, Razija kaže da oni uglavnom dođu pripremljeni za taj čin, pošto postoje vježbe za trudnice, i oni koji žele da prisustvuju porođaju, najčešće idu skupa sa suprugama na te vježbe. Ali, Razija dodaje da je bilo situacija da u momentu kada je porod već pri kraju, budućem ocu pozli, i on "poklekne", ne izdrži do kraja.
"Onda mi ne znamo kome ćemo prije pomoći, njemu ili porodilji", kaže šaljivo Razija Matović.
„Drago mi je da sam se bavila ovim poslom i da sam mogla biti od pomoći svakoj majci. Drago mi je kad idem kroz grad, pa me sretnu neke od njih, pozdrave i kažu da me se rado sjećaju.“
Dan prije njenog velikog dana, odlaska u penziju nakon punih 40 godina radnog staža, koje je uglavnom provela u porođajnoj sali, Razija u razgovoru za agenciju Anadolija kaže da joj je „puno srce“ zato što je bila od pomoći tolikom broju majki, i što je pomogla da na svijet dođe mnogo novih naraštaja.
„Nema ničega lošeg čega bi se sjećala u vezi s ovim poslom i čini mi se da bih mogla opet to raditi“, pojasnila je Matović.
