Sadmir Nukić: Povratak u Srebrenicu je moja najveća osveta

Vesna Bešić

Mladi bračni par Dželaludina i Sadmir Nukić, djeca koja su u srebreničkom genocidu ostala bez očeva, među prvima su se vratili na prijeratno ognjište, vjenčali i osnovali porodicu.

Upoznali su se na snimanju dokumentarnog filma o djeci žrtava genocida. Ljubav je pobijedila bol i dala im snagu za budućnost. Danas žive u porodićnoj kući Nukića u srebreničkoj Soloćuši. Imaju dvoje djece i treće na putu.

Sadmir je jedan od mladih ljudi, koji su se nakon genocida u Srebrenici, počinjenom u julu 1995. godine, vratio na svoje ognjište. Godinama je bio u izbjeglištvu, ali nakon završenog Pravnog fakulteta odlučio se vratiti u Soloćušu. Radi i smatra da je njegov povratak najveća osveta onima koji su mu oduzeli oca.

Dočekao je ekipu Anadolu Agency (AA) u svom domu. Tu je i njegov sin Rejjan, koji nas je prvi put vidio, ali kojeg to nije spriječilo da sjedne i priča sa nama.

Sadmir nam je pokazao i malinjak i voćnjak koji se nalazi oko kuće. Kako je kazao, i to je jedan od vidova zarade iako ne baš nešto velike. Prisjetio se i pada Srebrenice kada se posljednji put vidio sa ocem Seadom, koji je sa drugim muškarcima krenuo preko šume do slobodne teritorije, a Sadmir sa majkom u zaštićenu zonu UN-a u Potočarima.

"Tad smo se halalili, izgrlili i to je bio zadnji zagrljaj koji sam dobio od oca. Nisam ni slutio da će to biti zadnji put da ćemo se vidjeti. U to vrijeme sam imao 12 godina", kaže Sadmir...