LJUBLJANA
Filip Mursel Begović
Bošnjaka u Sloveniji ima oko 40 hiljada. Još žive na marginama društva, ali nove generacije snažno se bore za svoja prava. O položaju bošnjačke manjine u Sloveniji, izoliranosti Bošnjaka od društvenih zbivanja, specifičnom miksu bosanskog i slovenskog jezika kojim govore, ali u uspjesima nove bošnjačke generacije za agenciju Anadolija govorio je predstavnik »Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije«, mladi magistar političkih nauka rođen u Ljubljani Admir Baltić.
„Bošnjački kulturni savez okuplja razna udruženja. Neka se ne deklariraju isključivo bošnjačkim, neka u sebi imaju naziv bosanskohercegovačka, neka u imenu imaju samo 'kulturno društvo', ali sva okupljaju Bošnjake. Ima ih sedam i iz svih su krajeva Slovenije, osim mariborskog kraja i regije Dolenjska«, objasnio je Admir čiji je djed došao iz sanskog kraja na rad u Ljubljanu, a čitava obitelj Baltić je u Sloveniju preselila sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Admir Baltić trenutno je kao voditelj angažiran na projektu škole bosanskog jezika. U Sloveniji ne postoji zagarantirano pravo nastave na maternjem jeziku za Bošnjake u javnom školstvu, ali postoji takva pravna mogućnost. Baltić je za agenciju Anadolija rekao da se to se svodi na princip „napravite vi pet koraka, a mi ćemo jedan“.
„Imamo zaposlenu jednu učiteljicu, ali to je eksperimentalni projekt i mi tek pronalazimo modele po kojim bi se mogla izvoditi nastava bosanskog jezika za djecu iz bošnjačke zajednice. Taj projekt nazvan 'Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji' financijski je podržala Švicarska Konfederacija. Naša je želja da ta nastava uđe u javne škole. Međutim, za sada bi nas zadovoljilo da se nastava izvodi po udruženjima. Nastava se trenutno odvija u 'Ljiljanu', u udruženju u Velenju i osnovnoj školi 'Livada' u Ljubljani koja je specifična po tome da nju pohađaju isključivo djeca doseljenika i to najviše iz BiH. Imamo sveukupno osamdesetak polaznika“, kazao je Baltić
Za razliku od Bošnjaka u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, oni koji žive u Sloveniji, zbog većih jezičkih razlika, moraju intenzivnije raditi na očuvanju matrernjeg jezika, a Baltić je ispričao na koji način načešće međusobno komuniciraju mlađi Bošnjaci u Sloveniji.
„Mi tu imamo podatke na koje se možemo osloniti, pošto je Institut za narodnosna pitanja u Ljubljani radio neka istraživanja na tu temu. Pokazalo se da je od svih doseljeničkih zajednica, kod Bošnjaka najčešća upotreba maternjeg jezika u porodičnom krugu i u krugu prijatelja iste nacije. U praksi, kod mladih veoma je česta upotreba tog nekog međujezika, miješanje slovenskog i bosanskog jezika. Problem je što im taj jezik uđe u naviku pa djeca često ne znaju govoriti ni bosanski, ni slovenski standarni jezik, nego taj neki međujezik”, istakao je Baltić i primjerom ilustrirao taj jezički problem.
“Mladi Bošnjaci će reći nešto kao ‘učitelj nam je včeraj rekel da smo ful belaji in da zato lahka batalimo onaj izlet’. Prijevod glasi: ‘Učitelj nam je juče rekao da smo veliki belaji i da možemo bataliti onaj izlet.' Ovo je rečenica koju je zabilježila naša učiteljica Jasmina u Velenju, gdje se govori štajerskim dijalektom, a u Ljubljani bi ovo zvučalo drugačije”, kazao je kroz Baltić kroz smijeh.
„Čefur“ (izvedeno iz turcizma „čifut“) pogrdan je naziv za doseljnike u Sloveniju, a Baltić kaže da je često doživljavao da ga tako Slovenci nazivaju.
„To je bilo u vrijeme odrastanja, u vrijeme osnovne i srednje škole. To bi trebalo biti uvredljivo, mada postoji teza da je čefurstvo neka vrsta subkulture u kojem nije bitno jesi li ti pripadnik neslovenske nacije, već je bitno kako se oblačiš i kakvu muziku slušaš. Misli se na tzv. turbofolkere ili ono što u Beogradu nazivaju dizelašima, to su čefuri u Sloveniji, ili poopćeno Balkanci“, pojasnio je Baltić i dodao da Slovenci i Hrvate smatraju Balkancima, to jest za Slovence sve što je južno od njihove zemlje je Balkan.
Novinar agencije Anadolija ranije je prenosio primjere zgražanja nekih Slovenaca činjenicom da Bošnjaci, koji često pripadaju među najranjivije socijalne skupine u Sloveniji, ne uzimaju učešće u sveslovenskim narodnim ustancima koji se zadnjih nekoliko mjeseci odvijaju u Ljubljani.
Admir Baltić smatra da je politička pasivnost Bošnjaka uvezena iz Bosne, ali problem prije svega vidi u “ispodprosječnom stepenu obrazovanja Bošnjaka zbog čega ih većina i ne uspijeva dovoljno kvalitetno pratiti sve nijanse javne debate o trenutnoj ekonomskoj i društvenoj krizi, već uglavnom odmahuje rukom i govori kako njih politika ne zanima«.
»To je većinom populacija koja praktično ne čita dnevnu štampu. Generalna izoliranost od društvenih dešavanja u Sloveniji, uslijed niskog socijalnog položaja, u neku ruku je i zato što se Slovenija još uvijek ne shvata kao i naša domovina, pa se smatra da je dužnost Slovenaca da uređuju svoju kuću, a mi k’o nemamo ništa s tim. Postoji i strah od mogućih posljedica jer neki misle da, pošto je ovo ipak slovenska kuća, nije pametno talasati i galamiti, jer nas će kao demonstrante vladajuća kasta mrziti dvostruko, i kao demonstrante i kao doseljenike”, istakao je Baltić.
Ovaj aktivista „Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije” obrazložio je da bošnjački građevinci u manjim firmama, u velikom broju slučajeva, nisu osjetili uskraćivanje prava od države koliko od ssvojih poslodavaca.
“Oni su pak dobrim dijelom isto Bošnjaci ili neki drugi doseljenici, a često su njihove komšije iz Bosne ili rođaci oni koji su ih iskoristili, a ostali im dužni plate, doprinose i slično. Tako da oni na sve to i ne gledaju kao na širi sistemski problem, već vide čisto taj problem bezobrazluka njima bliskih ljudi i uz to onda idu i duboka razočarenja u te konkretne ljude koji su ih iznevjerili, a državu tu ne upliću previše. Dosta naših ljudi će na pitanje zašto ih nema na prosvjedima cinično reći i to da nemaju vremena, jer moraju raditi”, rekao je Baltić
Zadnji popis na kojem su se građani izjašnjavali o etničkoj i vjersko pripadnosti, te maternjem jeziku u Sloveniji je bio 2002. godine. Baltić kaže da su „tada imali podatke da se u etničkom smislu oko 21.000 stanovnika Slovenije opredijelila kao Bošnjaci, oko 10.500 kao Muslimani i 8.500 kao Bosanci, koji nisu priznati kao posebna etnička grupa.
»Karakteristično je da je 75% Bosanaca pod vjersku pripadnost navelo islam, te iz tog razloga i njih ubrajamo u konačan zbir broja Bošnjaka u Sloveniji koji iznosi oko 40.000 hiljada. Između 2002. i 2008. imali smo još jedan val doseljavanja iz BiH i to pretežito Bošnjaka. Danas nas ima više, ali popisa u Sloveniji na klasični način više nema. Sada imamo samo statistički popis koji znači da se provjerava registar svih rođenih, registri onih koji su dobili ličnu kartu, te se oduzmu umrli. Na taj način se dolazi do broja koliko je i gdje stanovnika, a izjašnjavanje po vjeri, naciji i maternjem jeziku više ne postoji. Ja sam građanin Slovenije i nigdje se na službenim papirima ne može pročitati da sam Bošnjak«, pojasnio je Baltić i istakao da se zahtjevi Bošnjaka usmjereni prema državi Sloveniji najviše odnose na pravo da imaju nastavu na maternjem jeziku u javnom školstvu, da ostvare pravo na bosansku emisiju u javnim medijima i da se obrađuju teme koje su za njih bitne.
Slovenski Bošnjaci žele da, poput manjinskih Mađara i Talijana, imaju zagarantirano pravo participacije u političkom životu, što se odnosi na jedno zastupničko mjesto u Parlamentu Slovenije.
U Sloveniji postoji stranka SDA Slovenije, ali ona nije prepoznatljiva među pripadnicima bošnjačkog naroda jer je medijski marginalizirana.
„Tek je u dva navrata na lokalnom nivou u Jesenicama i Velenju uspjela je ući u općinsko vijeće“, rekao je Baltić i dodao da u Sloveniji izlaze tri bošnjačka časopisa.
Riječ je o časopisima „Bošnjak“ u izdanju Bošnjačkog kulturnog saveza, „Izvor“ izdaje istoimeno društvo i „Glas Sandžaka“ koje publicira KUD Sandžak. Folklor je još uvijek najinteresatnija aktivnost bošnjačke manjine u Slovenije. No, kako nam je duhovito rekao naš sugovornik, mlade ne interesira toliko očuvanje narodnog blaga već upoznavanje, druženje i neizbježno ašikovanje.
Zanimljivo je da su poduzetnici iz Bosne izrazito zainteresirani u spozoriranje malonogometnih ekipa i turnira u Sloveniji što ne zahtjeva puno ulaganja, a to im pruža mogućnost međusobnog nadmetanja.
„Bošnjaci su izrazito zastupljeni u tom sportu, a rasturaju u malonogometnim nadmetanjima. Pored nogometa, Bošnjaci su nadproporcionalno zastupljeni i u borilačkim vještinama, a ponajviše u disciplini taekwondo gdje vode više od polovine svih klubova«, zaključio je slovenski Bošnjak Admir Baltić u razgovoru s novinarom agencije Anadolija.
